Magični svjetovi boje zvuka

Nakon što smo ga imali prilike slušati na koncertu povodom 20. obljetnice pokretanja ciklusa Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj u veljači ove godine, gitarist Filip Mišković održao je samostalni recital 29. studenoga u sklopu ovogodišnje redovne sezone Mladih glazbenika. Filip Mišković (2002) obrazovanje je započeo u Glazbenoj školi Josip Hatze u Splitu u klasi Vicka Novaka i kasnije Maroja Brčića, a na Muzičkoj akademiji u Zagrebu nedavno je diplomirao u klasi Darka Petrinjaka. Trenutno se obrazuje kao student Zorana Dukića na Kraljevskom konzervatoriju u Den Haagu, paralelno održavajući brojne solističke koncerte u Hrvatskoj i inozemstvu. Također, sudjeluje na poznatim natjecanjima kao što su Anna Amalia u Weimaru, Alexis Rago u Stuttgartu, Anders Segovia u Monheimu na Rajni, Enrico Mercatali u Goriziji, Poreč fest, Zagreb Guitar Festival te posebno važno natjecanje Američke gitarističke zaklade u Miamiju 2019. godine i 11. Hrvatsko natjecanje mladih glazbenih umjetnika Papandopulo na kojem je osvojio prvo mjesto. Za sve izvrsne rezultate nagrađen je s čak sedam Oskara znanja što ih dodjeljuje Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih.

Filip Mišković / Snimio Mirko Cvjetko

Na probranom programu recitala u Matici našli su se Manuel de Falla, Homenaje, Joaquín Rodrigo, Invocación y danza (Homenaje a Manuel de Falla), Vicente Asencio, Suite Valenciana, Francisco Tárrega s minijaturama El Columpio, Capricho Árabe, Preludijem br. 5 i Recuerdos de la Alhambra, Joaquín Turina, Hommage a Tárrega, a za dodatak smo slušali čak dva djela. Sevilla iz Španjolske suite br. 1 Isaaca Albeniza posebno se istaknula i zaslužila je ravnopravno mjesto u glavnom dijelu odabranog programa. Iako se naglasak na španjolskim autorima gotovo podrazumijeva unutar klasičnoga gitarističkog repertoara, koncept da se autore poveže kroz različite posvete (hommage) zrelo je promišljen i dobrodošao.

Kroz odabrana djela mogli smo čuti, kao što je sam Mišković jednom prilikom naglasio, sve mogućnosti gitare, od raznih tehnika, boja, artikulacija, dinamika, pa do stvaranja predivnih atmosfera. Za te karakteristike gitara je idealan instrument koji nas u rukama majstora kao što je Filip Mišković za kratko vrijeme uvjerljivo provede kroz magične svjetove boja zvuka. Poznata skladba Recuerdos de la Alhambra (Sjećanja na Alhambru), sa svojom prepoznatljivom tehnikom tremola i dirljivom melodijom, najupečatljiviji je primjer što smo ga slušali. Ako usporedimo izvedbu s onima najslušanijima na YouTubeu gdje prednjače Narciso Yepes s 14 milijuna pregleda i odmah iza njega naša Ana Vidović s 11 milijuna pregleda, Miškovićeva izvedba našla se taman u zlatnoj sredini između pomalo ubrzanog Yepesa i rastegnuto osjećajne Ane. Želja da ostvari karijeru koncertnog umjetnika i pridruži se gore spomenutim legendama zasad mu ide u najboljem smjeru.